Superherojske igre danas uglavnom igraju na sigurno. Velike priče, spektakularne cutscene sekvence i heroji koji spašavaju svijet bez previše krvi i posljedica. Invincible VS radi potpuno suprotno
Ova igra od prve minute jasno daje do znanja da ovdje nema “čistih” pobjeda, glamuroznih heroja ni uljepšanog nasilja. Svaki udarac boli, svaka borba završava kaosom, a ekran se vrlo brzo pretvara u eksploziju krvi, komada betona i razbijenih kostiju.
I upravo zato funkcionira toliko dobro.
Baziran na brutalnom svijetu stripova i serije Invincible, Invincible VS nije još jedna generička arena fighting igra s poznatim licencama. Umjesto toga, developeri su pokušali uhvatiti sirovu energiju originala i pretočiti je u borbeni sustav koji je jednako agresivan koliko i spektakularan.
Rezultat je igra koja možda nema savršenu ravnotežu ni dubinu najvećih fighting klasika, ali zato isporučuje nešto što većina modernih arena boraca više ne uspijeva – osjećaj potpune destrukcije.
Borbe su brze, nasilne i kaotične. Likovi se međusobno bacaju kroz zgrade, automobili lete zrakom, a pojedini specijalni napadi izgledaju kao sudar dva vlaka pri punoj brzini. Svaki heroj i negativac ima jasno definiran stil borbe pa se razlike između likova odmah osjete. Invincible igra agresivno i direktno, Omni-Man djeluje kao nezaustavljiva sila prirode, dok pojedini sporedni likovi više naginju brzini i kombinacijama udaraca.
Najveća snaga igre definitivno je prezentacija borbi. Kamera se često približava udarcima kako bi dodatno naglasila brutalnost, animacije su pune težine, a zvučni efekti svaki pogodak čine gotovo neugodno realističnim. Kada nekoga zabijete kroz pola grada ili ga doslovno pretvorite u krvavi trag na asfaltu, igra želi da to osjetite. I uspijeva.
Ono što posebno iznenađuje jest koliko dobro igra balansira arkadnu pristupačnost i kompetitivni potencijal. Kontrole su dovoljno jednostavne da se novi igrači brzo uključe, ali iza toga postoji dovoljno dubine za ozbiljnije kombinacije, countere i taktičko korištenje sposobnosti. Nije riječ o simulaciji poput Street Fightera ili Tekkena, ali nije ni potpuno “button mashanje”.
Ipak, Invincible VS ima nekoliko problema koji ga sprječavaju da postane vrh žanra.
Prije svega, balans među likovima još djeluje nedovršeno. Neki borci jednostavno dominiraju online mečevima zahvaljujući prejakim combo nizovima ili pretjerano snažnim specijalnim potezima. Također, dio arena počinje se ponavljati nakon nekoliko sati igranja, a single-player sadržaj nije dovoljno razrađen da dugoročno drži pažnju bez multiplayera.
Priča postoji više kao izgovor za sukobe nego kao ozbiljan narativni element. Fanovi serije vjerojatno će uživati u referencama i poznatim likovima, ali nemojte očekivati emocionalnu dubinu ili kvalitetu pripovijedanja po kojoj je originalni Invincible postao poznat.
No, igra ni ne pokušava biti narativni blockbuster.
Invincible VS želi prije svega pružiti osjećaj nadljudske brutalnosti – i to radi gotovo savršeno. Svaka borba izgleda kao da bi mogla završiti katastrofom za cijeli grad, a upravo taj osjećaj sirove moći razlikuje igru od većine konkurencije.
Vizualno, stil vjerno prati animiranu seriju, ali uz znatno agresivnije efekte i detaljnije destrukcije okoliša. Kombinacija cel-shaded estetike i brutalnih finishing poteza daje igri vrlo prepoznatljiv identitet.
Online infrastruktura zasad funkcionira solidno, matchmaking je brz, a rollback netcode uglavnom stabilan, što je danas gotovo obavezno za ozbiljniju fighting igru. Ako developeri nastave balansirati roster i dodavati sadržaj, Invincible VS mogao bi imati vrlo dugu multiplayer budućnost.
Ocjena: 85
Dojam: Možda neće postati novi kralj fighting scene, ali to vjerojatno nikada nije ni bio cilj. Umjesto tehničke perfekcije, igra bira spektakl, nasilje i adrenalinski kaos. I iskreno? Teško joj je to zamjeriti. Invincible VS nije elegantan. Nije posebno suptilan. Ali je brutalan, zabavan i nevjerojatno energičan – baš kao i svijet na kojem je nastao.
