Trend zelena gradnje sve je više prisutan i polako stvara se svijest o nužnosti ovakve gradnje, iako sadašnje stanje ipak nudi razočaravajuće podatke
Prema brojnim informacijama, u Hrvatskoj čini se još uvijek nema zgrade koja bi se mogla zvati zelenom, a da je istovremeno certificirana prema nekom od međunarodnih standarda zelene gradnje. Ipak, potrebno je naglasiti da postoji velik broj obnovljenih ili novih zgrada koje su građene prema visokim zahtjevima energetske učinkovitosti, pri čemu su primijenjeni i neki parametri vezani uz zelenu gradnju te stoga ipak možemo konstatirati da se u Hrvatskoj grade sve zeleniji objekti. Jedan od takvih objekata biti će objekt kojeg medijski prati portal CroPC.net.
Uzmemo li u obzir da i niskoenergetska i pasivna gradnja u biti pripadaju području zelene gradnje, tada možemo slobodno reći da se u Hrvatskoj sve više gradi zeleno. Upravo je na 6. danima pasivne gradnje održanim od 8. – 10. studenog 2013. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, objavljeno da u Hrvatskoj postoji 150 registriranih objekata građenih prema standardu A+, te čak 250 energetskog razreda A, što je izuzetan napredak no još uvijek nedovoljno kako bi se moglo konstatirati da se tržište niskoenergetske i pasivne gradnje, a pogotovo zelene gradnje zaista i pokrenulo u Hrvatskoj.
Zakonska regulativa u Hrvatskoj prema kojoj svaki novi objekt mora imati energetski certifikat svakako je doprinijela gore navedenim brojkama, no za svaki certifikat koji nije zakonski reguliran, kao što je to u slučaju zelene gradnje, ipak ima manje zahtjeva. Očekuje se da će tržište komercijalnih građevina ipak biti pokretač u smislu certificiranja prema međunarodnim certifikatima, a svakako bi bilo izvrsno da gradovi u okviru rekonstrukcija ili novogradnje zgrada u javnom sektoru pokrenu proceduru certificiranja prema zelenim parametrima.
Niskoenergetski standard građevine zahtjeva energetsku potrošnju za zagrijavanje prostora od maksimalno 40 kWh/m2 neto stana godišnje ili 3 litre lož ulja po m2 pa se niskoenergetska kuća naziva još i trolitarska kuća (prosječna obiteljska kuća građena klasičnim materijalima troši gotovo 150 do 250 kWh/m2 godišnje). Niskoenergetska arhitektonska koncepcija uključuje maksimalno korištenje sunčeve energije, a traži se i posebna organizacija prostora. Primarni se stambeni prostori trebaju orijentirati na jug, tj. na povoljnije osunčane strane. Naravno, to ovisi o mogućnostima orijentacije građevine na parceli.
Na krovu je predviđena mogućnost postavljanja fotonaponskih ćelija za grijanje sanitarne vode. Svi ostali elementi (stolarija i dr.) moraju biti prilagođeni zahtjevu niskoenergetske kuće, tj. koeficijenti «U» svih tih elemenata moraju biti adekvatni ovom zahtjevu. Primjenom aktivnih sustava za akumuliranje sunčeve energije, pretvornicima za zagrijavanje potrošne vode i proizvodnju električne struje postižemo dodatnu energetsku pokrivenost potrošnje koja može i premašiti vrijednosti zahtijevane propisima. Niskoenergetska kuća/stan može se uz dodatne investicije (ventilacioni sustav za recirkulaciju zraka i dodatnu toplinsku izolaciju, fotonaponske ćelije i dr.) pretvoriti u tzv. pasivnu ili jednolitarsku kuću koja troši za grijanje/hlađenje svega 15 Kwh/m2/godišnje ili 1 litru lož ulja/ m2 godišnje.
Klasično građene kuće troše oko 50% više energije za grijanje i hlađenje, a kuće bez fasade suočavaju se s gubicima i do 80%.
