NASA je započela ključnu fazu razvoja misije Dragonfly – integraciju i testiranje najnaprednijeg drona ikad razvijenog za istraživanje svemira. Riječ je o nuklearno pogonjenom rotorcraftu koji će istraživati Titan, najveći Saturnov mjesec i jedno od najzanimljivijih mjesta za proučavanje potencijalnog života izvan Zemlje
U projektu sudjeluje i Zoran Kahrić, inženjer iz Johns Hopkins Applied Physics Laboratory, koji radi na razvoju ključnih elektroničkih sustava letjelice. Svoje je iskustvo i detalje misije podijelio na meetupu “Say HI to SPACE” u Zagrebu.
Dragonfly predstavlja prijelaz iz teorije u stvarnu izgradnju letjelice koja će autonomno istraživati površinu udaljenu 1,4 milijarde kilometara od Zemlje. Letjelica veličine manjeg automobila koristit će jedinstvene uvjete na Titanu – gustu atmosferu i nisku gravitaciju – kako bi izvodila letove koji bi na Zemlji bili neizvedivi.
Planirano je da Dragonfly tijekom primarne misije od 3,3 godine preleti više od 110 kilometara, istražujući različite lokacije uključujući dine i krater Selk. Ipak, većinu vremena provodit će na površini, gdje će prikupljati uzorke i provoditi znanstvene eksperimente.
Jedna od ključnih tehnoloških prednosti je mogućnost izravne komunikacije sa Zemljom putem Direct-to-Earth sustava, bez potrebe za dodatnim satelitima. Zbog kašnjenja signala od čak 2,5 sata, letjelica mora biti potpuno autonomna, koristeći robusne i provjerene sustave umjesto eksperimentalnih rješenja.
Za napajanje koristi radioizotopni termoelektrični generator (MMRTG), koji omogućuje rad u ekstremnim uvjetima s temperaturama do -180 °C. Ova tehnologija osigurava dugotrajan rad misije, uključujući višegodišnje istraživanje površine.
Titan je posebno zanimljiv znanstvenicima jer je jedino tijelo u Sunčevu sustavu, uz Zemlju, koje ima tekuće cikluse – no umjesto vode, riječ je o metanu i etanu. Misija će analizirati kemijske procese koji bi mogli otkriti uvjete za nastanak života, s posebnim fokusom na organsku kemiju i kiralnost molekula.
Dragonfly će nositi niz instrumenata, uključujući maseni spektrometar, kamere visoke rezolucije, meteorološke senzore i seizmometar. Ovakva kombinacija omogućuje detaljno proučavanje površine i atmosfere Titana.
Ova misija predstavlja važan korak u razumijevanju mogućnosti života izvan Zemlje, ali i demonstraciju kako napredne tehnologije mogu omogućiti mobilna istraživanja na drugim nebeskim tijelima. Sudjelovanje hrvatskog inženjera dodatno potvrđuje povezanost domaće stručne zajednice s najzahtjevnijim globalnim svemirskim projektima.
