Featured

Putopis: Las Vegas kroz oči zaljubljenika u tehnologije

Marin R. 23. Sij. 2016. 7 min. čitanja

Autor ovih redaka dolazi iz mjesta Koška, nedaleko od Osijeka, a svoj, možemo reći pomalo idiličan život odlučio je začiniti putovanjem u Las Vegas, na najveći svjetski sajam tehnologija i svega srodnog, popularni CES

Ove godine dobio sam priliku otputovati na najveći svjetski sajam tehnologija i svega srodnog, planetarno popularni CES, a osim sajma, dobio sam i jedinstvenu priliku vidjeti nekolicinu raznolikosti i svojevrsnih bizarnosti teško pojmljivih „našim“ ljudima

Let od 11 sati u komadu
Autor ovih redaka dolazi iz mjesta Koška, nedaleko od Osijeka, a svoj, možemo reći pomalo idiličan život odlučio je začiniti putovanjem u Las Vegas, na najveći svjetski sajam tehnologija i svega srodnog, popularni CES. Sajam je to koji ima dugogodišnju tradiciju i već dugi niz godina organizira se u Las Vegasu. Iako mi putovanja nisu strana, pola Europe, veliki dio Hrvatske, sve mi je to u nogama, no odlazak u SAD, i to odmah u grad koji je i za same stanovnike SAD-a doživljaj, poseban je zalogaj. Udaljenost od kakvih 10.000 kilometara zračne linije, čak devet vremenskih zona i isto toliko sati vremenske razlike, let od 11 sati u „jednom komadu“ u najvećem zrakoplovu na svijetu plus dva manja od po kakvih sat, najveći svjetski aerodromi, jedan od najspektakularnijih gradova na svijetu Las Vegas i najveći svjetski sajam tehnologija – već od samog nabrajanja što me sve čeka pomalo zadaje glavobolju, a tek to sve treba doživjeti. Let od kojeg nemam nikakvih strahova, ipak je iznjedrio strahopoštovanje prema najvećem zrakoplovu na svijetu – Airbus A380. Avion je to koji u zrak i na putovanja od preko 10.000 kilometara može ponijeti kakvih 500-njak ljudi na čak dvije svoje etaže. Iako sam i prije letio, impozantna je veličina i masa koju ima A380 u usporedbi s tim uvjetno rečeno manjim zrakoplovima kojima sam ranije letio. Raspon krila od 80 metara i gotovo isto tolika dužina, 25 metara visine i masa od preko 500 tona! Da, i to leti. Let od 11 sati od Frakfurta do Los Angelsa gdje sam imao drugo presjedanje (prvo je bilo Zagreb-Frankfurt), iako se čini pomalo dugotrajan, zapravo mi je doslovno proletio. Udobna sjedala, dva glavna obroka, kava i druga pića, pokoji film, glazba ili samo praćenje informacije o trenutnom položaju zrakoplova, čine let znatno kraćim i ugodnijim. Ako i nešto zatreba, tu su ljubazne stjuardese i stjuardi Lufthanse koji su spremni pomoći kako god mogu – od posebnih želja za obrok, piće i slično.

Aerodrom kao grad
Nama najbliži osječki aerodrom u usporedbi s frakfurtskim ili aerodromom u Las Vegasu čini se poput kakvog dječjeg igrališta. Možda zvuči grubo, ali to je uistinu tako. Čak i naš najveći aerodrom u Zagrebu djeluje majušno, sitno i jednostavno. Informacije radi, kroz aerodrom u Frankfurtu godišnje prođe gotovo 60 milijuna putnika! Onaj u Las Vgeasu broji preko 40 milijuna putnika, a kada sve to podijelimo s brojem dana u godini, dolazimo od brojke kakvih preko 160.000 putnika dnevno u Frankfurtu i više od 115.000 putnika u Las Vegasu. Usporedbe radi, to je kao da Osijek, meni najbliži grad gotovo dva puta u danu prođe kroz jedan aerodrom! Sada kada apsolviramo veliki broj putnika i dakako gužve koje vladaju tim aerodromima, valja pomisliti na brojne izlaze i terminale koje svaki od ovih aerodroma ima. Kako se snaći u ovakvoj situaciji? Dobrim informiranjem prije leta i neposredno pred dolazak na aerodrom jer iako se čine veliki, komplicirani i „jednostavni za izgubiti“, aerodromi su ipak dobro organizirani i ako znamo gdje trebamo ići - neće biti problema.

Hotel kao cijelo mjesto
Svoju avanturu nakon europskih destinacija nastavljam na američkom tlu. Las Vegas me je dočekao baš onako kako sam to i zamislio. Prva pomisao bila je dakako – grad kocke. Da, već na aerodromu aparati za kockanje su na svakom metru. Druga pomisao – grad svijetla i grad koji nikada ne spava. Kako sam u Las Vegas pristigao u večernjim satima imao sam najbolju priliku ovo odmah vidjeti. Jezivo velike reklamne ploče, odnosno zasloni obasuti su svuda po gradu, a njihovo dano-noćno svjetlo obasjava grad. Ljudi je u gotovo svako doba dana puno – na ulicama, u hotelima, restoranima, barovima. Hotel Luxor u obliku piramide s reflektorima na vrhu piramide koji kada svijetle preko noći, kako kažu neki izvori, može se vidjeti i iz svemira! No, toliko toga svijetli i ističe se da je teško nešto posebno izdvojiti. Ipak, jedna činjenica posebno ostavlja bez daha – veličina! U Las Vegasu je sve veliko. Velike prometnice, velike zgrade, veliki hoteli, velike fontane, veliki zasloni suda po gradu, velike reklame,… Pogled na listu najvećih hotela na svijetu otkriva da je 6 od 10 najvećih hotela na svijetu upravo u Las Vegasu. I da, odsjeo sam među jednima od njih pod nazivom Excalibur. Hotel nazvan po maču kralja Artura i tematski je uređen po toj priči, a djeluje poput kakvog dvorca. Sav interijer i uređenost oduševljavaju, no šokiranje tek slijedi informacijom kako ovaj hotel ima preko 4.000 soba! Dakle, autor ovih redaka dolazi iz općine koja s 11 mjesta ima nešto manje od 4.000 stanovnika, a sada je u hotelu gdje bi svaki stanovnik mogao biti u svojoj sobi! I još bi ostalo mjesta za goste! Osim ovoga, i većina ostalih hotela u Las Vegasu je impozantne veličine i kvadrature. Dovoljno je tek prisjetiti se činjenice da među top 10 najvećih na svijetu, čak 6 hotela je u Las Vegasu. Na ulazu u svaki od hotela je – što drugo nego – kasino. U skladu sa svime i kasino je ogroman, a za njegov samo prolaz, koji usput rečeno nikako ne možete izbjeći, potrebno je najmanje 5, pa i 10 i više minuta ako se stvori gužva! Jedna od zanimljivosti kasina je da nema prozora niti satova. Dakle, vrlo lako je izgubiti pojam o vremenu, a ako se upustite i u kockanje, mogli bi izgubiti pojam i o novcu, tako da valja biti oprezan. Usput rečeno, svojih 10 dolara s kojima sam okušao sreću izgubio sam prije nego sam i bio svjestan igre, tako da je za mene kockanje tu stalo, no i to smo probali.

Brza hrana i ljubazni djelatnici
Mit o brzoj hrani i amerikancima pokazao se potpuno istinit. Iako postoje brojni restorani na kakve smo naviknuli kao i kod nas, dakle onakve gdje sjednete, konobar dođe do vas, naručite obrok i tako dalje, ništa u Las Vegasu nije tako popularno kao brza hrana. Da je to tako, dovoljno je prošetati se ulicom (ili samim hotelom, jer je zaista ogroman) i biti će vam jasno da su amerikanci ljubitelji „fast fooda“. Brza hrana je vrlo kalorična, ukusna, ali ostao mi je dojam ispraznosti i vrlo brzo poželite se one prave, domaće hrane. U restoranu pak ako odlučite nešto objedovati ugodno će vas iznenaditi veličina porcija, koja će čak i onima većeg apetita često biti prevelika. Ono što mi je također nedostajalo je naša kultura ispijanja kave. Naime, u SAD-u tako što gotovo i ne postoji, a na kavu se gleda kao na kakvu „bateriju“ koja će vam dati snage za dalje. I dok je kod nas kratka kava doslovno par kapi espressa, za amerikance je kratka kava u popularnom Starbucksu čaša od preko 3 decilitra! Ako slučajno, kao i ja naručite veliku kavu, dobiti ćete gotovo litru kave! Put po SAD-u i svojevrsnu avanturu završavao sam letom od Las Vegasa do Dnevera, potom od Denvera natrag u Europu (Frankfurt) i do Lijepe naše u Zagreb. Ono što je zajedničko gotovo gdje god sam kročio po SAD-u je – ljubaznost ljudi. Ljubazni djelatnici aerodroma, ljubazno osoblje hotela, ljubazni vozači autobusa, ljubazne djelatnice u trgovinama, restoranima, kafićima,…. Nisam siguran jeli to bila puka slučajnost, no redovita pitanja tipa „kako sam“, „kakav mi je dan“, „jeli teško i naporno“, i slična mala pitanja koja stvaraju ugodnu atmosferu gdje god se našao bila su česta. Osim ljubaznosti, ljudi ovdje očekuju i – napojnice. Za sve i za štogod ovdje je nepisano pravilo dati napojnicu, pa i ako plaćate karticom, napojnica je nešto što će vam se obračunati bez problema. Nakon sedam dana putovanja, napornog rada i nekoliko 10-aka tisuća kilometara povratak u lijepu našu i navike ipak dočekujem s oduševljenjem, jer svugdje je lijepo, no kod kuće je najljepše.