Većina ispitanika iz Austrije, Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske i Slovenije identificirala je svoje zemlje kao dio Srednje Europe u anketiranoj regiji, smještenoj između granica Njemačke i bivšeg Sovjetskog Saveza. Hrvati, Srbi, Rumunji i Bugari u većini se ne smatraju srednjoeuropljanima
Dio Europe između Njemačke i granica bivšeg Sovjetskog Saveza obično se naziva Srednjom Europom – čak i bez sigurnosti da se zemlje u ovoj regiji zapravo identificiraju kao takve. Kako bi se odredila veza između Srednje Europe i zemalja ovog dijela Europe, ispitanici iz 10 europskih zemalja upitani su kojem dijelu Europe pripada njihova zemlja te im je ponuđen izbor između Istočne Europe, Zapadne Europe, Srednje Europe ili Balkana.
Većina ispitanika iz 6 zemalja složila se da je Srednja Europa njihova matična regija: 77% Austrijanaca, 68% Čeha, 65% Slovaka, 63% Poljaka, 55% Mađara i 52% Slovenaca. Jasnu privlačnost toj klasifikaciji također pokazuje velika razlika između srednjoeuropske i bilo koje druge regionalne pripadnosti koju navode ispitanici iz ovih zemalja. Unatoč tome što neke regionalne, postkomunističke zemlje doživljavaju Austriju kao zapadnu, 64% više Austrijanaca identificiralo je svoju zemlju kao srednjoeuropsku nego kao dio Zapadne Europe. U Češkoj je razlika između pripadnosti Srednjoj Europi i druge najčešće navođene zapadnoeuropske regionalne pripadnosti bila 53%. U Poljskoj 47%, u Slovačkoj 45%, dok je u Mađarskoj 32% više tvrdilo da njihova zemlja ima srednjoeuropski nego istočnoeuropski identitet. U Sloveniji je razlika između postotaka onih koji su odabrali Srednju Europu i drugog po učestalosti odgovora, Balkana, bila 24%.
U Mađarskoj 8% i u Sloveniji 28% tvrdi da svoje zemlje povezuje s Balkanom. Objašnjenje bi moglo stajati u tome što se za Mađarsku kaže da je vrata Balkana, dok u Sloveniji veza s poluotokom možda potječe iz jugoslavenske prošlosti. U Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj praktički niti jedan ispitanik ne navodi pripadnost Balkanu. Lakoća s kojom je većina srednjoeuropskih zemalja kolektivno isključila Balkan kao svoju regionalnu pripadnost pokazuje jasnoću s kojom dijele srednjoeuropski regionalni identitet.
Vizija koju su mnoge od ovih zemalja stoljećima imale o ulozi ovog dijela Europe u svijetu uvelike je u pozadini jakog povezivanja s pojmom Srednje Europe. Dok Austrija svoju ustaljenu pripadnost Srednjoj Europi (Mitteleuropa) izvodi iz svoje austrougarske prošlosti i jakih veza s Njemačkom, pod različitim imenima, Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka imale su jasnu viziju srednjoeuropske suradnje. Višegrad 4 ili Inicijativa triju mora najnoviji su i poznati formati partnerstva potaknuti snažnim osjećajem srednjoeuropskosti što je također zapaženo u istraživanju CEPER-a.
Dok se u gore spomenutih 6 zemalja više od 50% ispitanika složilo da su doista srednjoeuropski, u preostale 4 zemlje samo je manjina ispitanika podržala ovu regionalnu klasifikaciju svojih zemalja. U Hrvatskoj 26%, dok u Srbiji 11% povezuje svoje zemlje sa Srednjom Europom – odnosno u Hrvatskoj oko polovica, dok u Srbiji oko petina više ispitanika svoje zemlje smatra srednjoeuropskim nego u Sloveniji, koja slično dijeli Jugoslavensko povijesno nasljeđe.
U Rumunjskoj 9%, dok je u Bugarskoj očekivano malih 5% izjavilo da je njihova zemlja srednjoeuropska. I u Srbiji (75%), Bugarskoj (50%) i u Hrvatskoj (36%) većina ispitanika identificirala je svoje zemlje kao dio Balkana, dok je samo u Rumunjskoj većina ispitanika odabrala Istočnu Europu (s 57%) kao regiju s kojom identificiraju svoju zemlju.
Ukratko, kako se ide s istoka na zapad, iz Rumunjske u Austriju ili s juga na sjever, iz Hrvatske u Poljsku, povezanost sa Srednjom Europom postupno se povećava. Odnosno, u svih 10 ispitanih zemalja većina ispitanika ne vidi svoje matične države kao dio Srednje Europe međutim, u većini zemalja koje su konvencionalno označene kao srednjoeuropske, ovaj regionalni identitet ima privlačnost. Kao rezultat toga, nije pogrešno i dalje nazivati države članice EU-a istočno od Njemačke Srednjom Europom.
