Novo izvješće koje je objavio PwC proučava učinke triju, međusobno povezanih, faza automatizacije, u razdoblju do 2030-ih godina: faza algoritma, faza povećanja (eng. augmentation) i faza autonomije
Istraživanje je analiziralo zadatke i vještine potrebne za radna mjesta više od 200.000 radnika u 29 zemalja kako bi se procijenio potencijalni učinak automatizacije na radnike u različitim industrijskim sektorima, različitog spola, dobi i razine obrazovanja.
U prosjeku, u 29 ispitanih zemalja, procjenjuje se da je udio radnih mjesta s potencijalno visokim rizikom automatizacije oko 3 % do u prvoj polovici 2020-ih, a raste na gotovo 20 % do kasnih 2020-ih i oko 30 % do sredine 2030-ih godina.
Studija pokazuje da bi u početku više žena moglo biti pogođeno povećanjem automatizacije, dok će muškarci vjerojatnije osjetiti učinke u trećoj fazi do sredine 2030-ih godina (vidi tablicu u nastavku). Razlog tomu su vrste zadataka koje su podložnije automatizaciji i trenutnim rodnim profilima zaposlenih po sektorima.
Faza algoritma već je uvelike u tijeku, a uključuje automatizaciju analize strukturiranih podataka i jednostavnih digitalnih zadataka, kao što je određivanje kreditne sposobnosti. Ova faza inovacija mogla bi dosegnuti fazu pune zrelosti u prvoj polovici 2020-ih.
Faza povećanja također je u tijeku, ali vjerojatno će doseći fazu pune zrelosti u kasnim 2020-ima. Faza povećanja usredotočuje se na automatizaciju ponavljajućih zadataka i razmjene informacija, kao i daljnji razvoj zračnih dronova, robota u skladištima i polu-autonomnih vozila. U trećoj, fazi autonomije, koja bi mogla doseći fazu zrelosti do sredine 2030-ih, umjetna inteligencija će biti sve sposobnija analizirati podatke iz višestrukih izvora, donositi odluke i poduzimati fizičke aktivnosti uz malu ili nikakvu pomoć ljudi. Potpuno autonomna vozila bez vozača mogla bi se, na primjer, naveliko koristiti u čitavom gospodarstvu u ovoj fazi.
Procijenjeni udio postojećih radnih mjesta s visokim potencijalnim stopama automatizacije do sredine 2030-ih značajno varira od zemlje do zemlje.
Procjene su u rasponu od samo oko 20-25 % u nekim istočnoazijskim i nordijskim gospodarstvima s relativno visokim prosječnim razinama obrazovanja, do preko 40 % u istočnoeuropskim gospodarstvima gdje industrijska proizvodnja, koju je lakše automatizirati, još uvijek zauzima relativno visok udio u ukupnoj zaposlenosti.
Zemlje kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD, s gospodarstvima u kojima dominiraju usluge, ali i relativno dugačkim „krajevima“ krivulje niže obrazovanih radnika, imaju srednje potencijalne stope automatizacije.
