Vrh Opelove ponude i gotovo sam vrh ponude modela Insignia, imali smo prilike isprobati i uvjeriti se u njene mogućnosti koje već na papiru puno obećavaju
Opel Insignia trenutno je sam vrh vrhunac Opelove ponude, a na testu smo imali primjerak s vrha ljestvice vrijednosti, opremljen 2.0 CDTI motorom i automatskim mjenjačem, 4×4 pogonom i najskupljim paketom opremom Cosmo. Uz puno dodatne opreme automobil vrijedi čak 307.133 kune. Model Insignia, okićen 2009. titulom Europskog automobila godine, automobil je koji pokriva širok raspon potreba i mogućnosti. Može biti velik ali pristupačan obiteljski auto, može biti luksuzno opremljena poslovna limuzina, ali također i sportski automobil vrhunskih performansi.
U tom širokom rasponu između osnovnog Edition modela Insignije koji košta manje od 160.000 kuna i Sport modela s 260 KS i cijenom od oko 320.000 kuna, na testu smo imali Insigniju najpogodniju za poduzeća i poslovnjake. To podrazumijeva jaki dizelski motor velike vozne autonomije i odličnih performansi, uparen s automatskim mjenjačem koji pojednostavljuje vožnju, kao i bogatu opremu koja će razmaziti i najzahtjevnije vozače i putnike.
No, vratimo se malo na početak, odnosno prvi susret s Insignijom i prvi pogled na ovaj automobil. Kad je prije tri godine predstavljena, Insignia je napravila veliki skok naprijed u odnosu na prethodni model u klasi (Vectru). Još uvijek je među najupečatljivijim i najdinamičnijim modelima u srednjoj klasi, a svidio nam se dojam moći i skupoće koji Insignia ostavlja, iako je riječ o cjenovno najprihvatljivijim automobilima u klasi.
Dojam snaga i moć velikim dijelom treba zahvaliti veličini, jer Insignia je dugačka 483 cm, uz širinu od 185,5 cm i visinu od 150 cm zapravo je pola klase više od Vectre. Veličinu prati i iznadprosječna masa od 1,7 tona, što s jedne strane ima dobar učinak na sigurnost i stabilnost, ali negativno utječe na performanse.
Veličina nije uvijek garancija prostranosti i potpunog komfora. Naime, Insignia se može pohvaliti lijepim profilnim izgledom zahvaljujući spuštajućoj liniji krova, ali taj plus se u unutrašnjosti pretvara u minus, jer viši putnici se na stražnjim sjedalima mogu osjetiti malo klaustrofobično. Mjesta za koljena ima dosta. Na prednjim sjedalima je zato osjećaj sjedenja vrhunski. Sjedala vrhunske ergonomije u testnom automobilu mogu se pokretati na struju, a vozač ima mogućnost memoriranja položaja. Uz upravljač podesiv po visini i dubini nema šanse da ne nađete udoban i siguran položaj za vožnju.
Upravljač u testnoj Insigniji bio je ukrašen kromiranim dodacima te obogaćen komandama radija, telefona i tempomata. Ispred volana četiri su kruga, dva veća i dva manja, s digitalnim ekranom u sredini. Analogni instrumenti u mraku imaju atraktivan crveni sjaj. Središnjim dijelom kokpita dominira veliki ekran, a ispod njega je klasična Opelova ‘šuma’ tipki. Na prvi pogled kao da ih je previše, ali ne treba puno vremena da se sve logički ‘pohvata’. Dio komandi duplicira se na središnjoj konzoli kod mjenjača, gdje je postavljen okrugli kontroler. Pored njega je prekidač električne parkirne kočnice.
Na središnjoj je konzoli ostalo mjesta za utor za boce te veliki naslon za ruke s dubokim pretincem. Široki naslon za ruke s rupama za boce imaju i putnici straga, a unutar rasklopivog naslona mogu se pospremiti i manje stvari. Uglavnom, funkcionalnost vozačkog i putničkog na razini je koja bi trebala zadovoljiti većinu korisnika. Uvijek bi se mogli poželjeti još neki dodaci za obiteljsku ili poslovnu upotrebu, npr. stolići na naslonima sjedala, ali to je već stvar individualnog pristupa.
